.
Edukativno-informativna serija Art Panoptikum posvećena pregledu suvremene umjetničke produkcije u području vizualnih umjetnosti nastavlja se novim predavanjem koje će se održati na otvorenom vrtnom prostoru pulske Gradske radionice u nedjelju 6. lipnja 2021. u 20:30 sati. Program uređuje i vodi Boris Bogunović. Prezentacija je u cijelosti posvećena 17. Bijenalu arhitekture u Veneciji koji je otvoren za javnost 22. svibnja i ostaje otvoren do 21. studenog. Naravno, kao i drugdje - u skladu s epidemiološkim mjerama - pa se tako ulaznice mogu kupiti isključivo u online prodaji,
obavezno je mjerenje temperature na ulazu i dezinfekcija ruku, u prostore se pušta ograničeni broj posjetitelja, a smjer kretanja po izložbama je jednosmjeran. Međunarodnu izložbu pod nazivom "Kako ćemo živjeti zajedno" osmislio je umjetnički ravnatelj Hashim Sarkis, poznati arhitekt libanonskog porijekla ujedno i dekan School of Architecture and Planning na MIT-u, a koncept koji je osmišljen još prije pojave pandemije, odgovara na relevantna pitanja današnjice. Zajedno s arhitektima i dizajnerima, Sarkis je također uključio znanstvenike naizgled udaljenih disciplina (od informatike preko neuroznanosti do biologije), mislioce, filozofe i umjetnike, a oni nisu samo dodatak, već ključni dio itinerara ove izložbe.Većina projekata predstavljena je u formi instalacija koje se kreću od analitičkih do konceptualnih, eksperimentalnih i testiranih, dok se za realizaciju služe kako tradicionalnim tehnikama i pristupima tako i najnovijim komunikacijskim i biotehnološkim dostignućima. U uvodnom tekstu Sarkis je ustanovio: „Trebamo novi prostorni ugovor", i dodao: "Molimo arhitekte da zamisle prostore u kojima možemo velikodušno živjeti zajedno. Zajedno kao ljudska bića koja, unatoč rastućoj individualnosti, teže povezivanju jednih s drugim, ali i drugim vrstama kroz digitalni i stvarni prostor. Zajedno kao nove obitelji u potrazi za raznovrsnijim i dostojanstvenijim životnim prostorima. Zajedno kao nove zajednice koje zahtijevaju pravednost, inkluziju i prostorni identitet. Zajedno izvan političkih granica kako bi osmislili nove geografije udruživanja. Zajedno kao planet koji se suočava s krizama koje zahtijevaju globalno djelovanje kako bismo svi skupa nastavili živjeti. Što predstavlja ovaj prostorni ugovor? To je način da mjesta na kojima živimo (od mikro do makro) shvatimo kao politički izbor. Ako su u sobi četiri stolice, a nas je pet, možemo se igrati ili ih staviti jedne do drugih tako da svi možemo sjesti. Svaki projekt je prije politički nego arhitektonski prijedlog, objektiv za prikaz situacije na način drugačiji od trenutnog, a to je oduvijek bio zadatak umjetnosti, čak i prije arhitekture."
