Gradska Radionica

Vrtni đir: PAOLA ORLIĆ

.

Paola 286x215

Otkrijte drugačiju interpretaciju Pule kroz priče o njenim vilama, kućama, zgradama i sjenama stanara i dođite u Gradsku radionicu u nedjelju, 12. kolovoza 2018. u 20:00 sati gdje će pulska povjesničarka umjetnosti Paola Orlić predstaviti projekt umjetničke monografije - trilogiju "Pula- Grad Interval", koja je nastala kao rezultat njene suradnje s fotografom Igorom Zirojevićem i piscima Draganom Velikićem (1. dio trilogije "Stanari") i Milanom Rakovcem (2. dio trilogije "Čuvari").
Paola Orlić između povremenih poslova vanjskog suradnika predavača u užoj struci radi uglavnom kao freelancer u kulturi.

Već godinama plovi filmskim festivalskim vodama i djeluje kao nezavisna kustosica. U stvarnom je svijetu producentica jedinog Hrvatskog filmskog festivala čiji se pobjednik direktno kandidira za prestižni Oskar - Svjetskog festivala animiranog filma- Animafest Zagreb te nešto mlađeg ali ne i manje ambicioznijeg Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida, dočim u intimi svoga doma na dvije adrese istražuje mogućnosti drugih svjetova i zagovara otvoreni dijalog s biljkama i životinjama. Gaji duboku skepsu spram aksioma, kategorije temeljno zadate istine i pojma samoevidentnog. Zanimaju je one manje moguće, neispisane povijesti.

 

PRIPOVIJEST O DUGOJ DO/TRAJALOSTI GRADA

 Moji su prostori krhki: vrijeme će ih istrošiti i uništiti: više ništa neće biti nalik onome

 što je bilo prije, pamćenje će me izdati, u sjećanje mi se uvući zaborav, gledat ću

 nekoliko požutjelih fotografija izlomljenih rubova ne prepoznajući ih...

 

Georges Perec “Vrste prostora”

 

Ispod gustog tkanja znakova grada što se otkrivaju pogledima, a onda možda još i više onih što izmiču skriveni u zanemarenom detalju, odbačenom fragmentu i ponekoj krhotini, na projektu trilogije "Pula- Grad Interval" susreće se troje autora koji raspredaju niti svoje osobne povezanosti s njime. Okupljeni oko teme prostora koji nazivaju “svojim”, svjesni da taj isti prostor u nekom drugom vremenskom intervalu prostor je obitavanja i svih onih “nekih drugih” koji im prethode i s kojima ga dijele, svaki autor iz svoga posebnog rakursa medija i svijeta iz kojeg dolazi i unutar kojeg se kreće u svojoj svakodnevnici, pokušava slijediti i osvijetliti pokoji zapis na vremenskom kontinuumu grada.

Duboko svjesni da je svako posjedovanje/označavanje tek puka tlapnja, evocirajući prizore u kojima su ugrađene priče čije tragove/titraje zatim čitaju kao slojeve mikropovijesti prostora, u tihoj borbi protiv krhkosti sjećanja, čuvaju i njeguju vlastitost doživljajnog prostora u sebi.

Trilogija "Pula- Grad Interval" stoga nije projekt još jedne u nizu monografija o Puli. Još manje uopćena vizualna pripovjest o prostoru koji bi se mogao nazvati njihovim.

Mjesto je to na kojem se uvijek susreću tri dionice pripovijedanja o nestajanju takvog prostora, povijesti duge (do)trajalosti i kategoriji sjećanja na njega kao niz prizora - faseta Barthesovskog punctuma koji ih ubada, reže i sasvim ih se osobno tiče.

Tragajući za vizurama kuća, ulica i prizora Pule u nestajanju, tražeći i ono opće, ali otkrivajući i ono fragmentarno, začahureno u detalju, poput sasvim određene dekoracije pojedine fasade, arhitekturnog elementa, napukline ili preživjeloga odbačenog predmeta koji su jednom nešto bitno označavali/saopćavali, troje se autora: fotograf, pisac i kunsthistoričarka na ovom mjestu isprepliću u evociranju obrisa koji iščezavaju u slojevima kolektivnog i individualnog zaborava.

Baš onako kao što njihova potraga za vlastitim gradom postaje potraga za njima samima - subjektivnom fasetom mikropovijesti, njihov vlastiti tzv. drugi punctum, tako i vizure koje otimaju od procesa nestajanja otkrivaju (novo)nastale vizure grada u sebi. Istražujući kategoriju nestajanja, otkrivaju dimenziju nastajanja vlastitog grada u sebi.

Razmišljajući o prostoru kao nečemu što se topi poput pijeska koji sipi kroz prste dok ga vrijeme odnosi ostavljajući bezoblične dronjke, smisao susreta ovih triju dionica počiva na tragu pokušaja očuvanja ili održavanja na životu: nekoliko mrvica oteti praznini koja se širi, ostaviti ponegdje pokoju brazdu, trag, pečat ili neki znak.

Sve redom punctumi njihova duboko osobnog doživljaja mjesta na razmeđi nekog slavnijeg bivstvovanja jučer i nestajanja sutra; sve su to obrisi grada Pule koji se na ovome mjestu otimaju od polaganog ali sigurnog memorijskog rasapa i dokinuća.

Iako se čini da svaki prizor svojom nepomičnom uhvaćenošću i fiksiranošću u djeliću trenutka možda upravo dovršava njihovo trajanje, da ih otkida od vremena privodeći ih svome kraju, kao da lomi sasušene grančice prošlosti / neostvarene budućnosti, Grad Interval sasvim suprotno, postaje njihov izvor oživljavanja zaboravljenog sjećanja.

Pritom ovdje se ne mapira, ne navodi, ne objašnjava.

Jer ovdje ništa nije onakvo kakvo donosi faktografija.

U procjepu između slike i teksta, toj vječitoj fugi u kojoj titra na tisuće iskliznutih priča, otvara se prostor sjećanja na koje se odavno zaboravilo ili za koje naprosto ne marimo da ga posjedujemo jer se pozicija u vremenskom kontinuumu izvrnula pa vizure postaju sjećanja koja posjeduju nas.

Pula- Grad Interval stoga je svojevrsni otok.

Mjesto produljenog života u ponovnom nastajanju.

Utočište na koje su autori doplovili u potrazi za vlastitim prostorom u sebi.

Paola Orlić

 

 zKn RGBLogo Grad Pula